SEDMO PROROČANSTVO MAYA

 

 SEDMO PROROČANSTVO MAYA

 

 Ovo proročanstvo nam govori o nadi i svitanju Galaksije, pojašnjava nam da samo putem svog napora možemo naći unutarnji mir što će nas reintegrirati u jedan ogroman organizam u Univerzumu mira i harmonije. Čovječanstvo živi promjenu ere iščekivanju od svih starosjedilačkih kultura Zemlje, koji tu promjenu vide kao nešto divno, razumljivo i kao dio evolutivnog procesa Univerzuma. Za zapadnu civilizaciju, s druge strane, ove promjene su razlog iznenađenja i straha, jer su se izgubili tekstovi i originalni izvori koji pripremaju čovjeka i objašnjavaju ovaj proces. Godine 325. Imperator Konstantin je okupio Nikejski sabor kako bi se dogovorili koji sveti tekstovi Biblije će biti vrednovani unutar nove kršćanske religije koju Država treba prihvatiti. Tada je eliminirano 25 biblijskih tekstova i više od 20 dokumenata koji su uz njih proizlazili, a između njih i Knjigu Enoha. Tekstovi koji su prihvaćeni su ponovno interpretirani i sažeti i sada čine ono što zovemo Sveta Biblija.
Tako nam je ostalo nepotpuno nasljeđe mudrosti sadržano u originalnim tekstovima, pri čemu je eliminirana informacija o tome, tko smo, odakle potječemo, zašto smo ovdje, što očekujemo da se dogodi. Tako je nestalo sve o evoluciji svjesnosti putem reinkarnacije. Tako se vječni život smanjio samo na jedan jedini život koji određuje hoće li se ići u Raj ili u Pakao za čitav ostatak vječnosti. Gledajući Univerzum s točke gledišta jednog jedinog života, pojavljuje se ideja o nepravednom Bogu koji sve prepušta slučajnosti, koji predodređuje bez ikakvog reda tko će se roditi bogat, siromašan, bolestan ili zdrav. Čitav taj koncept je imao smisla, sve dok su se učenje i duhovni razvoj ostvarivali putem tame patnje i mučeništva.

 

 

  

Sedmo proročanstvo Maya nam govori o trenutku u kojem Solarni sustav u svom cikličkom kruženju izlazi iz Noći kako bi otpočelo Svitanje Galaksije. Kaže nam da će počevši od 1999. godine i sljedećih 13 godina do 2012., svjetlost koja se emitira iz Centra Galaksije sinkronizirati sva živa bića, omogućavajući im da voljno pristupe unutarnjoj transformaciji koja će dovesti do novih stvarnosti. Bez sumnje, u pitanju je ključni trenutak na putu dizanja svjesnosti čovječanstva, jer će se proći kroz portal Univerzuma mira i harmonije. Tako sva ljudska bića imaju mogućnost promijeniti i prevazići svoja ograničenja, prihvaćajući novo čulo – komunikaciju putem misli. Ljudi koji voljnim putem dođu do stanja unutarnjeg mira, dižući svoju vitalnu energiju, dižući frekvenciju svojih vibracija od straha k ljubavi, moći će se iskazati putem misli, omogućavajući nastanak novog čula. Dodatna energija zrake koju emitira Hunab Ku, aktivira genetski kod božanskog izvora u ljudima koji se nalaze na visokoj frekvenciji vibracija. Ovo čulo će proširiti svjesnost svih ljudi, stvarajući novu stvarnost, individualnu, kolektivnu i univerzalnu. Jedna od najvećih transformacija će se odigrati na planetarnom nivou, jer su svi ljudi međusobno povezani i stvorit će novo biće – Galaktičkog Čovjeka. Reintegracija individualnih svjesnosti milijuna ljudi probudit će novu svjesnost sa kojom će svi spoznati da su dio istog ogromnog organizma. Sposobnost čitanja misli će dovesti potpuno do promjene civilizacije na Zemlji, jer će nestati interesi, nestat će zauvijek laž, jer nitko neće moći ništa sakriti.

 

 

 

Otpočet će vrijeme transparencije i svjetlosti koja neće moći potamnjeti ni zbog kakvog nasilja niti negativnih emocija. Nestat će zakoni i vanjska kontrola, kao što su Policija i Vojska, jer će svatko postati odgovoran za svoja djela i neće se primjenjivati nikakvo pravo niti potreba za silom. Stvorit će se harmonična svjetska vlada koju čine oni najmudriji i najrazvijeniji na Planetu. Isto tako neće postojati granice između zemalja, niti nacije, privatno vlasništvo, niti će biti potreban novac kao sredstvo međusobne razmjene. Primjenjivat će se tehnologije zasnovane na svjetlosti i energiji i s njima će se transformirati materija, proizvodeći na jednostavan način sve ono što je potrebno i označavajući zauvijek kraj siromaštva. Duhovni razvoj bit će rezultat ljudi u harmoniji koji će raditi ono što najviše odgovora njihovom biću i radeći to, pokazat će razumijevanje savršenog univerzalnog reda. Zbog komunikacije mišlju razvit će se imunološki supersustav koji rastvara niske vibracije straha, koji nastaje kao reakcija na bolesti, produžujući tako ljudski vijek. 
 
  

Novom životu neće više biti potrebno učenje putem “inverznog kontrasta” stvorenog bolestima i patnjom, što je bio slučaj posljednjih nekoliko tisuća godina. Ljudi koji svjesno pronađu svoj unutarnji mir, ući će u novu epohu putem “harmonijskog kontrasta”. U svom kalendaru su ostavili poruku da epoha kroz koju sada prolazimo predstavlja kraj tisuća godina zime i tame, tijekom kojih se duhovni razvoj postizao putem straha i patnje. Pod ovim evolutivnim mehanizmom čovjek je evoluirao, jer je, podvrgnuvši se patnji pronalazio potrebnu snagu kako bi se promijenio, a kada bi se promijenio shvaćao bi svoju prethodnu poziciju, oslobađajući se ograničenja koje je sam sebi postavio. To je bila formula “inverznog kontrasta” koja je omogućavala da ljudska bića evoluiraju, postajući sve tolerantnija i fleksibilnija, jer samo tako su pronalazila svoj unutarnji mir. Čovjek se rađao u jednom naizgled kaotičnom Univerzumu, jer je bila potrebna neravnoteža da bi čovjek počeo poštivati ravnotežu; također je bila potrebna patnja da bi se shvatio značaj ljubavi i mira; prema tome kaos je bio potreban kao izraz božanske mudrosti.

 

Razumjet će se da je sve u životu način kako bi se dostiglo veće razumijevanje i harmonija. Poštovanje će biti centralni i temeljni element kulture, transformirajući individuu i zajednicu. Umjetničke manifestacije, estetske djelatnosti, kao i rekreativne komunitarne djelatnosti, zaokupit će um ljudskog bića. Zauvijek će se transformirati tisuće godina zasnovanih na otuđenosti između ljudskih bića, zasnovanoj na obožavanju jednog udaljenog Boga koji sudi i kažnjava. Komunikacija i reintegracija će učiniti da iskustva svih ljudi, individualne arhive, kao i znanja cjelokupnog čovječanstva, budu pristupačna svima kojima je to potrebno, bez egoizma i individualističkih restrikcija. Ta nova forma razmjene znanja bit će kao Internet, ali na mentalnom nivou, što će umnožiti eksponencijalno brzinu otkrića i stvorit će sinergije o kojima se nije moglo ni sanjati. Okončat će se osuđivanje, kao i moralne norme koje se mijenjaju prema epohama nalik na modu.

 

  Čovjek će živjeti “Galaktičko Proljeće” zajedno sa cvjetanjem nove stvarnosti temeljene na reintegraciji, jedinstvu sa Bogom, sa životom, sa planetom, svim ljudskim bićima, sa svime što posjeduje život – životinjama, biljkama, mineralima. U ovoj epohi razumjet ćemo da smo dio jedinog ogromnog organizma i povezat ćemo se sa Zemljom, jedni sa drugima, sa našim Suncem i cjelokupnom Galaksijom. Svi ljudi će razumjeti da su mineralno, biljno i životinjsko carstvo, kao i cjelokupna materija, raspršeni u čitavom Univerzumu na svim nivoima, od atoma do Galaksije i da su sve to živa bića.

Prema Mayama, 22. prosinca 2012., svi odnosi bit će temeljeni na toleranciiji, fleksibilnosti, jer će čovjek osjećati druge ljude kao dio sebe. Maye su izražavale ovaj koncept jedinstva kroz svoj dnevni pozdrav: “In Lak’esh” što znači “ja sam tvoje drugo ti”, na što se odgovaralo “Alakin” što znači “ti si moje drugo ja”.

 U svom kalendaru su ostavili poruku da epoha kroz koju sada prolazimo predstavlja kraj tisuća godina zime i tame, tijekom kojih se duhovni razvoj postizao putem straha i patnje. Pod ovim evolutivnim mehanizmom čovjek je evoluirao, jer je, podvrgnuvši se patnji pronalazio potrebnu snagu kako bi se promijenio, a kada bi se promijenio shvaćao bi svoju prethodnu poziciju, oslobađajući se ograničenja koje je sam sebi postavio. To je bila formula “inverznog kontrasta” koja je omogućavala da ljudska bića evoluiraju, postajući sve tolerantnija i fleksibilnija, jer samo tako su pronalazila svoj unutarnji mir. Čovjek se rađao u jednom naizgled kaotičnom Univerzumu, jer je bila potrebna neravnoteža da bi čovjek počeo poštivati ravnotežu; također je bila potrebna patnja da bi se shvatio značaj ljubavi i mira; prema tome kaos je bio potreban kao izraz božanske mudrosti.

Duh se inkarnira u materiji, u jednom društvu gdje se nalaze bića na različitim nivoima evolucije; tamo proživljava niz iskustava koja ga vode ka tome da razumije stvaranje. Ljudi se rađaju nevini, bez iskustva, ranjivi. Žive se situacije koje ih zbog neiskustva ili neznanja dovode do patnje; zasićenost patnjom, čini da se čovjek promijeni i daje mu moć razumijevanja rezultata i posljedica njegovih radnji. S tim razumijevanjem može slobodno odlučiti hoće li ili ne ponoviti iskustvo. To je čistoća, slobodna odluka, da se ne želi ponoviti isto iskustvo. Čistoća je jaka, neranjiva i nenarušiva, što će reći, život je korak od krhkosti i nevinosti do jačanja čistoće, stvorene iskustvima razumijevanja. Neznanje i neiskustvo dovode do ratova, robovanja, polarizacije, kanibalizma, odsustva poštovanja, procesa sa kojima se čovjek suočava sa drugima, kako bi se došlo do iskustva razumijevanja. Svakom ljudskom biću slijedi iskustvo učenja u svakom životu, to je ono što zovemo sudbina, ono što trebamo proživjeti kako bi se naučilo i shvatilo.

 Život je proces koji Duh živi kako bi doprinjeo razumijevanju kreacije; sudbina organizira okolnosti, mjesto i odnose kako bi se stvorila iskustva razumijevanja. Sve što je u životu teško, sve što dovodi do patnje i kontradikcije, je ono što donosi sudbina kako bi se učilo u svakom životu. Kada se čovjek zasiti patnje, prihvaća stvari koje je prije, zbog svojih vjerovanja smatrao neprihvatljivim i koje mu nisu davale doći do unutarnjeg mira. Život je prilika da se ostvari unutarnja transformacija, da se prijeđe iz rigidnosti u fleksibilnost, da se izbjegne zatvor Duha do kojeg dovode dogme. Iskustva agresije i nerazumijevanja samo donose sa sobom patnju i događaje sve jače i teže za učenje.

  
SEDMO PROROČANSTVO MAJA nas podsjeća da nas samo naša unutarnja transformacija može odvesti do rađanja novih čula, zdravlja i ujedinjenja sa cijelim svijetom u novoj stvarnosti mira i harmonije. Borba sa životom i društvenim strukturama samo nas vodi k patnji, permanentnom osjećanju tjeskobe, odsustvu mira, življenju bez energije što sve vodi k unutarnjem mraku depresije. Prihvaćanje svih događaja, laganih ili teških, radosnih ili bolnih, kao prilike kako bi nešto naučili i imali korist od njih, vodi nas do interne neovisnosti i harmonije. Potreban je voljni unutarnji rad kako bismo prihvatili i razumjeli savršenost stvaranja, svakodnevni rad koji se odražava na sve okolnosti života i koji vodi k unutarnjem miru.

 
SEDMO PROROČANSTVO MAYA kaže da razumijevanje i prihvaćanje ovog procesa evolucije vodi k učenju i duhovnom rastu putem harmonije. Milijuni ljudi će pronaći unutarnji mir te će tako moći otvoriti povijesnu arhivu svega što su proživjeli, jer samo u tom trenutku će je moći vidjeti bez osude, kao dio procesa harmonizacije. Pojavit će se nova duhovna Kozmovizija; odnosi će se stabilizirati polazeći od onog zajedničkog što nas spaja, a ne onoga što nas razdvaja. Ljudi će biti fleksibilni i tražit će smisao u ljubavi i unutarnjem miru. Ove promjene će se odigrati na svim nivoima – fizičkom, mentalnom i duhovnom i zajednicama svih razmjera – na inidividualnom nivou, obiteljskom, nacionalnom, galaktičkom. Najveća transformacija će nastati onda kada se bude razumio Univerzum kao proces vječne evolucije svjesnosti bića, duha koji na svom putu kroz materiju živi iskustvo razumijevanja procesa i jedinstva svega što živi. To će dovesti do poštovanja ponašanja drugih, prestanka osuđivanja prihvaćanjem da svako iskustvo neizbježno dovodi do sve veće harmonije. Samo kada svatko razumije da je jedini odgovoran za svoj život, nestat će status žrtve u kojoj su svi krivi za ono što nam se događa. 

Prema Mayama, proces evolucije nije ujednačen niti simultan. Postoji puno toga što nas razlikuje. Svi smo na različitim nivoima evolucije, što daje mogućnost postojanja razlika među ljudima, omogućavajući kontraste, iskustva razumijevanja. Svako ljudsko biće prolazi različitim putevima; nekima treba duže, nekima kraće, ali svi dospijevaju na isto mjesto. Svi ljudi su isti, jer njihova esencija ima isti izvor – oni su emanacija Boga, odnosno Hunab Kua.
Ali, istovremeno svi ljudi su različiti, neki su napredniji od drugih, jer se inkarniraju prvi put u materiji u različim trenutcima; neki imaju više akumuliranog iskustva od drugih. Penjemo se na viši nivo kao rezultat iskustva u svakom životu. Ljudi nisu isti, jer dolaze iz različitih društava, različitih kultura i njihovo genetsko nasljeđe je različito što dovodi do različitih uvjerenja, različitih načina percepcije Univerzuma i brojnih fizičkih karakteristika.

 Maye su vjerovale da je čovek sazdan od tri neprestano vibrirajuća tijela koja su smještena u različitim dimenzijama: fizičko tijelo, mentalno tijelo i duhovno tijelo. Fizičko tijelo ili HUI DIL LIL je privremeno i stvoreno je od materije. Nalazi se u neprestanoj transformacij i pokretu. Nalazi se u trećoj dimenziji. Materija je organizirana i oživljena od strane duha, koji na ovaj način može imati iskustvo unutar forme i razumjeti kreaciju. Reorganizira se putem smrti, vraćajući se u svoje originalno stanje.
Astralno tijelo ili PIG-ZAN gdje se nalazi um, je privremeno, nestaje poslije smrti i nalazi se u višoj dimenziji od fizičkog tijela. Tamo se pohranjuju vjerovanja stečena u sadašnjem životu. To nazivamo EGO ili kako ga nazivaju Maye, OL, odnosno ono što definira ličnost individue.
U umu se stvaraju mentalni procesi, jedan oblik energije koji vibrira različitom frekvencijom, kao rezultat emocija, sentimenata, misli i životnih događaja. U umu se nalazi razumijevanje koje je produkt pretvaranja znanja u dokazanu istinu do koje se dolazi putem životnog iskustva. To je cilj inkarnacije duha u materiju. Um svake individue vibrira jednom umjerenom frekvencijom kao rezultat svih visokih i niskih vibracija koje se proživljavaju tijekom života, odnosno ima “umjereno cikliranje”.

Što se više proživljavaju niže i gušće vibracije kao što su strah, mržnja, prezir, ogorčenost, um se nalazi na sve nižem nivou vibracija, s točke gledišta dimenzija. Suprotno tome, što je više trenutaka ljubavi, radosti, smijeha i mira, vibriramo više, odnosno imamo više vitalne energije koja smješta um u jednu višu dimenziju. U svakoj reinkarnaciji ovo “umjereno cikliranje” se uvećava kako osoba postaje sve fleksibilnija, kako sve više “teče” kroz život i kako sve više razumije univerzum.

 
Kada je ljudsko biće neprestano u stanju ljubavi, odnosno potpunog unutarnjeg mira, njegova svjesnost je podešena na nove stvarnosti i percepcije koje odgovaraju višim vibracijama. Postoje privremeni procesi koji se odigravaju u petoj dimenziji: tamo se um nalazi u snovima, nefizičkom stanju, gdje je sve moguće.

Događaji koje ego iskusi tijekom života daju rezultate koji ovise o onom što je osoba odlučila živjeti. Što je manji ego, sustav vjerovanja će biti fleksibilniji i evolutivna staza te osobe će biti naprednija. Što bolje razumije cijeli proces, sve će joj savršenije izgledati Univerzum i više će poštovati sva bića Planeta. Što njena svjesnost vibrira višom frekvencijom, uvećava se domet njene percepcije, aktivirajući tako latentna čula i sposobnosti. Što je veća količina energije unutarnji život postaje sve više nalik Nebu, ispunjen harmonijom i zadovoljstvom. Razumijevanjem se pohranjuju privremeno u mentalno tijelo, a sa smrću se pretvaraju u “istine”, u trajnu svjesnost čovjeka koja se nalazi u trećem tijelu – IN-HAN.

 Duhovno tijelo ili IN-HAN je trajno i vječno, nalazi se u višoj dimenziji od astralnog tijela. Što je viši nivo evolucije, nalazit će se u višoj dimenziji. Tamo se istina pohranjuje trajno, vječno i individualno; u trenutku smrti, iskustvo shvaćeno u svakom životu određuje što je potrebno živjeti u budućim inkarnacijama.

IN-HAN ili Duh, određuje sudbinu, kao i teškoće koje će se doživjeti tijekom sljedeće inkarnacije. Njegova postignuća stvaraju razumijevanje potrebno za evoluciju k višim dimenzijama. To objašnjava zašto je za Maye život dio vječnog procesa evolucije svjesnosti i zašto je potrebna reinkarnacija Duha iz života u život, u bilo kojem od tisuće milijuna postojećih solarnih sustava. Svaka se osoba može popeti na prvu sljedeću stepenicu kao rezultat voljnog napora, a u potrazi za mirom i harmonijom. Za Maye je jedna od najvažnijih stvari u životu održavanje i uspinjanje na viši nivo unutarnje vitalne energije, jer njen pad podrazumijeva gubljenje unutarnjeg mira i vodi k depresivnim stanjima i stanjima patnje.

 
Oni su vjerovali da se poštivanjem prirode i permanentnog posjedovanja svjesnosti ciklusa koje ona stvara, kao i učenjem pravilnog disanja – dostižu sve viši nivoi vitalne energije. Dostizanjem stanja unutarnjeg mira, akumulirana energija stavlja u pogon programe genetskog koda koji dovode do fizičkih promjena potrebnih da se komunicira mišlju. U umu se stvara polje svete energije koje aktivira pituitarnu i pinealnu žljezdu. Ove žljezde izlučuju enzime koji aktiviraju neaktivne “kodone” Genetskog Koda. Aktiviranjem tih “kodona” nastaju u tijelu novi lanci aminokiselina, koji stvaraju imunološki supersustav koji eliminira bolesti, nisku vibraciju straha, i produžavaju životni vijek.


  

 Istovremeno, ovi novi proteini stvaraju više nivoe vitalne energije u organizmu, utječući tako na stvaranje šestog čula, sposobnosti čitanja i prenošenja misli. Veoma je logično što evolucija ne dozvoljava da osobe ogrezle u mržnji i preziru prema drugima, ovladaju paranormalnim moćima kao što su telekineza ili moć čitanja misli, što će reći da je vibracija u ljubavi portal za pojavu “superčovjeka”. Bog u svojoj mudrosti čini da slijedeća evolutivna stepenica (prema Mayama to je poslije 21. prosinca 2012.), bude zasnovana na ljubavi, miru i harmoniji. Univerzum ima svo vrijeme, nigdje mu se ne žuri, dok čovjek treba nastaviti svoje procese nizanjem reinkarnacija, sve dok se ne inkarnira u život u kojem će naći unutarnji mir kako bi se popeo na sljedeću evolutivnu stepenicu.

 Biblija kaže: mnogi su pozvani, malo je izabranih, potvrđujući da ne dolaze svi ljudi simultano i automatski na visoke unutarnje energetske nivoe. Potreban napor i volja u potrazi za mirom. Kada se uveća frekvencija vibracija tijekom života postiže se sljedeća reinkarnacija u razvijenijem društvu. Drugim riječima, ako čovjek nema unutarnji mir, odgovara mu da živi u društvu koje nema mira, sve dok, svojim osobnim naporom ne uveća nivo vibracije i druge prilike mu ne postanu odgovarajuće.
Univerzum je temeljno energija i informacija koja vibrira na različitim nivoima. Najveći dio materije treće dimenzije sastoji se od vode, 85% našeg Planeta je voda. S druge strane, ljudsko biće je temeljno voda, rađa se unutar vode i dok se održava u amnionskoj tekućini unutar uterusa, prije nego što se rodi, 95% njegovog organizma je voda. Energija se kreće putem vode.

Emocije i sentimenti su energija, odnosno vibracije različitih frekvencija, koje se kreću u međusobno povezanim matricama, na različitim nivoima. Riječ je jedna vrsta energije, vibrirajuća sila, možemo emitirati različite tipove energija putem riječi. Ljubav je forma energije visoke frekvencije. Kada se sinkroniziramo sa ovom energijom ljubavi, odnosno kada smo u rezonanciji sa njom, nalazimo se u stanju unutarnjeg mira i harmonije. Ako se brojčanik naše sinkroniziranosti sa ljubavlju nalazi na niskoj frekvenciji, u odašiljaču mržnje i straha, to je ono što se percipira. Svjesnost ljudskog bića definira stvarnost, zbog energije koju percipira svojim čulima. Materija je iluzija koju stvara naš um kao rezultat tisuće percepcija koje imamo i preklapamo kako bismo sklopili stvarnost kao jedan čvrst kontinuum, dok je istina ta, da je sve energija. Pulsevi koji vibriraju različitim frekvencijama kristalizuju svjetlost u raznim formama. Materija je svjetlost koja se zgusnula u formu na vibraciji koju prepoznaju naša ograničena čula. Sve što postoji je svjetlost, jer tama se stvara samo onda kada se svjetlost zgusnuta u materiji nađe između senzornog organa i izvora svjetlosti, isto kao dan i noć, jer Sunce se nikada ne gasi. Ako se stupanj percepcije čula uveća ili ako se pojavi novo čulo kod čovjeka, njegova svjesnost se proširuje, potpuno mijenjajući stvarnost.

Prema Mayjama, od 1999. godine čovječanstvo Planeta Zemlja ima 13 godina kako bi shvatilo da je stvarnost dalje od čula. Imamo jedinstvenu priliku u 26.000 godina, jer primamo specijalnu energiju koja nam dolazi iz centra Galaksije. Ako razumijemo vječni evolutivni proces svjesnosti, mogli bismo iskoristiti ovu priliku i tako se osloboditi ograničenja koje smo sami postavili. Ako odlučimo otvoriti um i pronaći naš unutarnji mir, bit ćemo dio “izabranih” u cilju transformiranja naše stvarnosti, u Univerzumu mira i harmonije.

 

 

Maye su nam ostavile lekciju koja se prema čuvarima tradicije zove – “Ogledalo od obsidijana”. Ova tradicija nam kaže da ćemo u cilju unutarnje evolucije vidjeti niz svojih stavova u drugima, kako bismo ih mogli iscijeliti u sebi. Svaki čovjek se nalazi u prisustvu mnoštva ogledala u kojima se ogleda on sam predstavljen u drugima s kojima svakodnevno živi. Svi oni oko nas su tamo kako bi nam pokazali dijelove za koje mislimo da ne postoje izvan nas. U niskim nivoima svjesnosti može se ne prepoznati niti se prihvatiti prisustvo drugih bića kao “ogledala”, ali ako bi svatko od nas imao mudrosti da to prihvati, ubrzala bi se evolucija svjesnosti i razumijevanja. Mayansko “Ogledalo od obsidijana” ima dva lica: na jednoj strani se odražava tko smo u ovoj reinkarnaciji, a na drugoj ono što učimo.

Ako samo vidimo nepoštenje i bijes u ljudima koji žive oko nas, oni samo pokazuju naše osobno nepoštenje i bijes koji je u nama. Suprotno tome, ako vidimo neku kvalitetu u drugima i možemo je prepoznati, to je zato što je imamo u svojoj biti, iako je nismo svjesni. S druge strane “Ogledalo” nam pokazuje ono što tražimo u ovom trenutku u životu, ono što u nama izaziva negativne emocije, kao što su zloba, egoizam i mržnja. To “Ogledalo” je fundamentalno za razvoj svjesnosti, jer sentimenti i emocije koje prate čovjeka, uvećavaju ili umanjuju unutarnju energiju, dozvoljavajući ili onemogućavajući pristup drugim čulima i /ili moćima.

 

 Maye su izražavale ovaj koncept jedinstva kroz svoj dnevni pozdrav: “In Lak’esh” što znači “ja sam tvoje drugo ti”, na što se odgovaralo “Alakin” što znači “ti si moje drugo ja”. 

In Lake'ch!