PRIJESTUPNA GODINA I MAYANSKI KALENDAR

29.2. – 0.0.HUNAB KU   




Kroz mehanički sat i opće prihvaćeni gregorijanski kalendar pratimo nametnutu, neprirodnu frekvenciju vremena 12:60, frekvenciju materijalizma i tehnosfere. Naša kultura prikazuje vrijeme kroz krug i ravnu liniju u koordinatnom sistemu. Vrijeme je u također prikazano kako linearno teče.

No, vrijeme nije krug, niti ravna crta koja se podijelila na dva kraja – prije i poslije rođenja Krista. Vrijeme nije jednodimenzionalno, već višedimenzionalno. Za Maye Vrijeme je spiralno, radijalno, fraktalno. Vrijeme je spona između 3 dimenzije i 5 dimenzije. Vrijeme i um su povezani, zato je od velike važnosti kakav kalendar pratimo, s kojim frekvencijama se usklađujemo. Sa mayanskim kalendarima se usklađujemo sa 4 dimenzijom vremena, a preko 4. dimenzije ulazimo u više dimenzije vremena. Mayanski kalendar prati prirodnu frekvenciju Vremena 13:20, frekvenciju kojom pulsira cijeli Univerzum.

0.0.Hunab Ku uvijek pada između Plavog Majmuna (dana sa kinom Majmuna) i  Žutog Ljudskog bića ( dana sa kinom Ljudskog bića). 0.0.Hunab Ku je savršen dan za podešavanje u čistu bezvremenost i nadilaženje koncept linearnog vremena.

Kada ćemo se harmonizirati  sa super mentalnim redom univerzalne frekvencije vremena 13:20, i kada ćemo prestati prepoznavati gregorijanski kalendar i prestati koristi gregorijanski kalendar, biti ćemo sposobni stabilizirati rotaciju Zemlje na savršenih 365 dana, a prestupni dan će biti eliminiran.

Svrha mayanskih kalendara je sinkronizacija sa planetom Zemljom, Solarnim sistemom, galaksijom, Kozmosom i mnogim ciklusima. Pomoću njih se sinkroniziramo sa frekvencijama evolucije. Također, za Maye kalendar je duhovni alat za samospoznaju.

Kalendar 13 luna 28 dana nas vodi jedinstvu planetarnog i galaktičkog vremena, sinkronizira mnoge cikluse, a najvažniji su lunarno - solarni ciklus od 13 x 28 dana = 364 dana + 1 dan (Dan izvan Vremena) i galaktički ciklus od 260 dana.

U Sinkronaru 13 luna  se ne računaju prijestupne godine,  međutim svake 52.godine slavi se 13 “vanvremenskih dana”. Prva sljedeća proslava biće 2039.godine.

Papa Grgur XIII. je 24. veljače 1582. objavio reformu do tada postojećeg julijanskog kalendara papinskom bulom Inter Gravissimas nazvanom po prvim dvjema riječima teksta. Prijestupne dana, kao što znamo, kreirao je Papa Grgur XIII koji je izmijenio pravilo o prijestupnim danima, stvarajući novi izračun, koji se razlikuje od Julijanskog kalendara. Po novom gregorijanskom kalendaru prijestupna je svaka godina djeljiva sa 4, osim onih godina djeljivih sa 100 pri čemu su one djeljive sa 400 također prijestupne. Prijestupna godina ima jedan dan više od obične (koja ima 365 dana) koji se dodaje na kraju mjeseca veljače. S obzirom da niti to nije posve precizno i uzrokuje da svakih 100 godina ‘dobijemo’ jedan dan, matematičari su odlučili da jednom u stoljeću preskačemo prijestupnu godinu, no samo ako godina nije djeljiva s brojem 400 jer bi u protivnome kalendar počeo zaostajati. Zbog toga su su npr.1600. i 2000. godine bile prijestupne, ali 1700., 1800. i 1900.godine nisu bile prijestupne godine! 

Po julijanskom kalendaru, godina je trajala 11 minuta i 14 sekundi duže od stvarne Sunčeve godine. Danas razlika između julijanskog i gregorijanskog kalendara iznosi 13 dana, a nakon 2100. godine se uvećala na 14 dana.
 

FREKVENCIJA PRIRODNOG VREMENA 13:20

Frekvencija prirodnog vremena je 13:20. Vrijeme je u četvrtoj dimenziji. Vrijeme je spiralno, radijalno – iz jedne točke se širi u svim pravcima, beskonačno trenutno, fraktalno. Prirodna frekvencija vremena je također i frekvencija evolutivnih procesa i frekvencija telepatije. Kroz prirodnu frekvenciju vremena se povezujemo sa našom višedimenzionalnom prirodom. Sa prirodnom frekvencijom vremena se sinkroniziramo kroz mayanski kalendar koji je najtočniji kalendar koji su ljudi ikada koristilli na planeti jer nas sinkronizira sa mnogim ciklusima. Gregorijanski kalendar i mehanički sat su stvoreni dogovorom, predstavljaju umjetnu frekvenciju vremena koja ne prati cikluse i nije povezana sa prirodnim frekvencijama u Univerzumu. Kroz dugogodišnje praćenje gregorijanskog kalendara usvaja se linearni način razmišljanja, a stvarnost se doživljava jednodimenzionalno. Frekvencija umjetno stvorenog vremena je 12:60 i ne podržava evolutivne procese, već stvara kaos, ratove, siromaštvo, destrukciju, vezana je za materijalizam, ne prati cikluse, odvaja nas od naše višedimenzionalne svijesti.

Kada počinjemo pratiti sinkronar 13 luna 28 dana povezujemo se sa 4 dimenzijom vremena. Kroz sinkronar počinjemo širiti našu percepciju i mijenjamo naš način razmišljanja i doživljaj vremena. Spoznajemo sebe kao višedimenzionalna bića.

 Ako vaš dosadašnji način praćenja vremena gregorijanskog kalendara prebacite u način praćenja sinkronara / kandara 13 luna 28 dana,  može doći do nerazumijevanja svrhe sinkronara i raznih nedoumica. Kalendar 13 luna 28 dana se naziva sinkronar jer nas sinkronizira sa pravim, prirodnim vremenom frekvencije 13:20. Kroz njega se sinkroniziramo sa našom planetom, Lunom (Mjesecom), Suncem, i našom galaksijom.

Sinkronar 13 luna - 28 dana ima oblik jednog Začaranog vala od 13 tonova, koji je jedna osnovna forma Vremena kao četvrte dimenzije.

U sinkronaru 13 luna 28 dana  na gregorijanski datum  29.2. prijestupni dan, nema kina. Taj dan je označen sa 0.0. HUNAB KU i pripada Bezvremenosti. Nakon oznake dana 0.0. HUNAB KU dalje se prate kinovi kako idu svojim slijedom u sinkronaru.

Sinkronar ne prepoznaje prestupni dan i tako zadržava savršenstvo sinkronijskog reda - harmoniju četverodimenzionalnog reda u kojem se ne dešava nepravilnost prestupnog dana. Dokle god gregorijanski kalendar bude prisutan u ovoj 3 d razini postojanja, prestupni dan - 29. veljače će se računati kao 0.0 Hunab Ku.

Oni koji su rođeni  29. veljače prije podne za računanje galaktičkog  potpis u računanju koriste 28. veljače. Za one koji su  rođeni poslije podne po lokalnom vremenu, koristite 1. ožujka kako bi pronašli svoj ​​galaktički potpis.

DAN I NOĆ

Ako bi putovali po Galaksiji ne bismo imali osjećaj dana i noći. Doživljaj dana je povezan sa točkom odakle gledamo. Iz perspektive Galaksije, Plejada, Sunca itd. dani kako ih mi doživljavamo ne postoje. Dakle, dan je jedan okret Zemlje oko svoje osi. Pošto živimo na planeti Zemlji, imamo doživljaj dana i noći.

Vrijeme frekvencije 13:20 se ne stvara okretanjem Zemlje. Frekvencija 13:20 potječe iz 4 dimenzije. Okretanje Zemlje približno se podudara s ovom frekvencijom, ali ne u potpunosti. Zbog toga su Maye pratile 17 različita kalendara kako bi se što bolje sinkronizirali sa planetom, sunčevim sistemom, galaksijom.

Koristili su kozmičke kalendare i kalendare solarnog sustava kako bi stekli širi pogled na Vrijeme od onoga koji se dobiva iz perspektive Zemlje.

 

Tzolkin – Harmonijski modul, sveti kalendar Maya. Matrica od 260 kinova: 20 arhetipa, solarnih pečata, i 13 ferkvencija, galaktičkih tonova. Ferkvencija prirodnog vremena 13:20.

Ovih 260 modela radijalnih pulsacija stvaraju rezonantno polje koje mi doživljavamo kao stvarnost.

U Tzolkinu, Svetom kalendaru Maya, ima 52 galaktička portala. Na ove posebne dane galaktičke aktivacije, kroz afirmaciju "Ja sam galaktički portal, uđi u mene" povezujemo se sa galaktičkim kodom svjetlosti i Zemljom, stvaramo mogućnost za DNK aktivaciju i evoluciju. Galaktički portali u Tzolkinu označeni su zelenom bojom.

Frekvencija prirodnog vremena 13 : 20 kojom živi cijela priroda nalazi se u svemu. Putem 20 solarnih pečata na prstima naših ruku i nogu i 13 glaktičkih tonova na naših 13 glavnih zglobova ova frekvencija je utisnuta u naše tijelo. Ova struktura koja predstavlja naše svjetlosno tijelo naziva se HOLON. Svjetlosno tijelo je ono što doista jesmo. Mayanski kalendar je puno više od uobičajenog praćenja dana, on je također i duhovni alat za samospoznaju, matrica koja nas povezuje sa Univerzumom. 

Gregorijanski kalendar predstavlja  ograničeni pokušaj da se ciklusi vremena na ovoj planeti povežu sa ciklusima vremena koji upravljaju cjelokupnim postojanjem. 

KRETANJE PLANETE ZEMLJE

Naš planetarni ciklus, naš solarni sustav nisu usklađeni sa ciklusima vremena koji dolaze iz kozmosa. Planeti Zemlji treba dodatna četvrtina dana da bi završila svoju orbitu oko Sunca, 365,25 dana. To ne znači da se te četvrtine dana dodaju kako bi se dobio dodatni dan svake 4 godine. Ne postoji godina od 366 dana. Najbliže ovom pravilnom ciklusu u ovom solarnom sustavu je računanje okretanje Zemlje oko svoje osi 28 puta, a Sunce se u tom istom periodu oko svoje osi okrene jednom.

KRETANJE LUNE – MJESECA

U Mjesečevom ciklusu postoji razlika između sideričkog vremena (27,1 dan – vrijeme za koje Mjesec napravi puni krug oko Zemlje. U tom periodu  napravi cijelu rotaciju, te dođe u isti položaj u odnosu na udaljene zvijezde  i sinodičkog vremena (29,5 – period vremena u kojem prođe sve svoje mijene).

Zbog toga se računa Mjesečevo kretanje u prosijeku od 28 dana, i sinkronizirano je sa Zemljom i Suncem. Dakle,  različito je doživljavanje kretanja planeta i ciklusa gledajući sa Zemlje (sinodički), a sasvim drugačije kada te cikluse gledamo u odnosu na druge zvijezde (siderički). Zbog Zemljinog kretanja oko Sunca siderički i sinodički periodi nebeskih tijela se razlikuju.

 

USKLAĐIVANJE

Gledajući sa Zemlje, planet Zemlja nije usklađen sa Suncem, Mjesec nije usklađen sa Zemljom, i svi zajedno nisu usklađeni sa ciklusima vremena koji dolaze iz Kozmosa. Da bi se kompenziralo to „ neusklađeno vrijeme“ dolazi do dana koji uopće ne postoji. Svejedno je gdje će se taj dan staviti. On bi mogao biti u bilo kojoj luni (mjesecu). Za sada se to temelji na devijaciji gregorijanskog kalendara 29.2. – taj dan 29.2. je nasumično odabrana oznaka vremena.  29.2. je uključen u gregorijanski kalendar kako bi se spriječilo da se ekvinociji pomaknu sa svojih datuma. To je važno za agrarne kulture. No, taj „dan“ je nasumice postavljen u gregorijanskom kalendaru.

Prijestupne godine su potrebne da bi se gregorijanski kalendar prilagodio kretanju Zemlje oko Sunca. Zemlja  obiđe oko Sunca za oko 365,2422 dana. To znači da jedna kalendarska godina ima grešku od 0,2422 dana što je skoro šest sati. Svake četvrte godine se tih 0,25 dana skupi u cijeli broj pa na kalendar dodajemo još jedan dan (prema papinskoj buli 29. veljače).
S obzirom da niti to nije posve precizno i uzrokuje da svakih 100 godina ‘dobijemo’ jedan dan, matematičari su odlučili da jednom u stoljeću preskačemo prijestupnu godinu, no samo ako godina nije djeljiva s brojem 400 jer bi u protivnome kalendar počeo zaostajati.
„Tropska godina, odnosno vrijeme koje je potrebno Zemlji da u potpunosti obiđe Sunce, traje ugrubo 365.25 dana. Budući da u kalendaru ne možemo imati četvrtinu dana već samo cijele dane, dogovoreno je da se svake četvrte godine doda po jedan dan nastao nakupljanjem četvrtina dana koje se ne mogu brojati. Ako svaka godina traje 365.25 dana, a kalendar može zabilježiti 365 dana, nakon četiri godine nakupit će se četiri četvrtine dana (0.25 + 0.25 + 0.25 + 0.25) koje se nisu brojale i dobit će se jedan cijeli dan kojeg možemo unijeti u kalendar.

Kad ne bismo unosili u kalendar taj jedan dan svake četiri godine, datumi bi se omicali unatrag pa bi primjerice, Nova godina počinjala svake četiri godine dan ranije. Mi to kalendarski ne bismo uočili, ali bismo uočili u odnosu na godišnje doba. Nakon 400 godina Nova godina bi počela na jesensku ravnodnevnicu, odnosno na prvi dan jeseni na sjevernoj odnosno prvi dan proljeća na južnoj polutci.“
https://sh.wikipedia.org/wiki/Gregorijanski_kalendar

EKVINOCIJ – RAVNODNEVNICA

Ekvinocij  ili ravnodnevnica je u astronomiji trenutak kada Sunce u prividnom godišnjem gibanju nebom stigne u nebeski ekvator, tj. u proljetnu ili jesensku točku.

Točke na nebeskoj sferi u kojima ekliptika presijeca nebeski ekvator zovu se točke ravnodnevice. Sunce na svom prividnom gibanju po ekliptici prolazi kroz proljetnu točku u trenutku proljetne ravnodnevice i jesensku točku u trenutku jesenske ravnodnevice.  Tada je dnevni luk jednak noćnomu, pa obdanica i noć traju po 12 sati. Događa se dvaput u godini, oko 21. ožujka – po gregorijanskom kalendaru (proljetna ravnodnevica) i oko 23. rujna po gregorijanskom kalendaru (jesenska ravnodnevica).

„Proljetna i jesenska točka nemaju stalan položaj među zvijezdama, već se godišnje pomiču za 50,25" ususret Suncu (precesija ravnodnevica). Razlog je precesija Zemljine osi. Zbog pomaka, Sunčeva godina (tropska godina) je kraća za 20 minuta od zvjezdane (sideričke) godine. Za nadnevka ravnodnevice smjerovi izlaska i zalaska Sunca su najbliži točnim smjerovima istoka i zapada, a u trenutku ravnodnevice Sunčeve zrake obasjavaju Zemljin ekvator pod pravim kutem. Trajanje dana i noći iznosi približno 12 sati, ali zbog djelovanja Zemljine atmosfere nije potpuno jednako. Od 2008. do 2101. godine, proljetna ravnodnevnica pada 19. ili češće 20. ožujka. „

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Ravnodnevica

Više o ekvinociju, ekliptici, utjecaju Zemljine putanje na klimu i godišnja doba pročitajte na linku Wikipedie.

Prijestupna godina u gregorijanskom kalendaru postoji radi usklađivanja kalendarske godine s astronomskom godinom. Unutar ovog nepravilnog kalendara se dodaje ovaj dodatni dan jer bi se s vremenom početak nove gregorijanske godine pomicao (datumi bi se pomicali unatrag pa bi primjerice, Nova gregorijanska godina počinjala svake četiri godine dan ranije.)  

Prijestupna je ona godina koja umjesto  365 ima 366 dana – što je potpuno netočno s gledišta ciklusa planete Zemlje i Sunca. Planeta Zemlja kruži oko Sunca u ciklusu od 365 dana, a ne 366 dana. 

 

Kada ćemo se harmonizirati  sa super mentalnim redom Zakona Vremena,  kada ćemo prestati prepoznavati gregorijanski kalendar, i kada će se prestati koristi gregorijanski kalendar, biti ćemo sposobni stabilizirati rotaciju Zemlje na savršenih 365 dana, a prestupni dan će biti eliminiran.

 Maye su koristile poziciju Sunca za izračunavanje ekvinocija, solsticija i početka nove godine. Da bi se sinkronizirali sa planetom, Suncem, Lunom (Mjesecom), Galaksijom pratili su 17 kalendara. Što više kalendara pratimo naša svijest se širi. Sinkronar 13 luna 28 dana + 1 dan, Dan izvan vremena = 365 dana –  predstavlja godišnju orbitu Zemlje oko Sunca. Ciklus od 28 dana i 4 tjedna je neprekidan i harmonizira ljudsku svijest sa vremenom i jedinstvom života.

Orbita Zemlje oko Sunca stvara ono što zovemo jedan solarni prsten. Solarni prsten se održava na mjestu i sinkronizira se s četvrtom dimenzijom pomoću 13 luna / 28-dana harmonijskim standardom. Univerzalna kozmička struktura Hunab Ku 21 Galaktičko Drvo Života i Znanja, nadilazi – transcendentira (a također uključuje ) solarnu / zvjezdanu inteligenciju. Dakle, solarni prsten također se može vidjeti kao "Kozmički Prsten". 13 luna (mjeseci) u godini sadrže 52 tjedna.  Tjedni u mayanskom kalendaru se zovu heptade. Ove 52 heptade imaju svoje afirmacije – svoju frekvenciju – svaki tjedan u godini ima svoju frekvenciju. 52 Heptade također prate 52 staze / puteve Hunab Ku 21, Galaktičkog Drveta Života i Znanja. Na taj način svaka luna (mjesec) ima svoj vlastiti jedinstveni kod prema strukturi Hunab Ku 21. Dakle, kroz frekvencije koje primamo kroz praćenje mayanskog kalendara uviđamo kako se sinkroniziramo sa višedimenzionalnom prirodnom frekvencijom vremena, ciklusima planete Zemlje, Solarnog sistema, ciklusima u galaksiji, povezujemo se sa Kozmičkom svijesti, spoznajemo svoje istinsko biće. Počinjemo živjeti „Vrijeme je Umjetnost“!

"TKO POSJEDUJE TVOJE VRIJEME POSJEDUJE TVOJ UM!"

Zakon Vremena i mayanske kodove Vremena je otkrio dr. José Argüelles / Valum Votan.

  "Kao što je zrak atmosfera tijela, tako je vrijeme atmosfera uma.

Ako se vrijeme u kojem živimo sastoji od nepravilnih dana i mjeseci,
regulirano mehaniziranim minutama i satima, naša svijest se pretvara u mehaniziranu nepravilnost.
Budući da sve potječe od uma, ne treba se začuditi da je atmosfera u kojoj živimo svakim danom sve zagađenija, dok se istovremeno svi žale da nemaju dovoljno vremena.

Promijeni svoje vrijeme i promijeniti ćeš svoj um! Promijeni svoj um i pomijenti ćeš svijet!"

José Argüelles, Valum Votan, onaj koji zatvara ciklus.

AH YUM HUNAB KU EVAM MAYA EH MA HO!

O HUNAB KU, NEKA BUDE RAVNOTEŽA IZMEĐU UMA I PRIRODE!